Stajnjak

Đubrenje organskim đubrivima ima puno prednosti, pored toga što se biljkama daju gotovo sva hraniva, organska đubriva popravljaju i mnoge osobine zemljišta. Od svih organskih đubriva najviše se primenjuje stajnjak, jer se on proizvodi na svakom gazdinstvu koje ima stoku. Godinama pre pojave mineralnih đubriva stajnjakom je održavana i popravljana plodnost zemljišta. Stajnjak predstavlja prirodno đubrivo i ne prolazi kroz procese industrijske prerade. Poslednjih nekoliko decenija stočni fond naše zemlje višestruko je umanjen. Smanjenje broja grla intenzivnije je počelo industrijalizacijom koja je ekspanziju doživela početkom sedamdesetih godina prošlog veka, nakon čega su poljoprivrednici počeli da se susreću sa deficitom stajskog đubriva. Stajnjak deluje preko mineralnih materija koje se oslobađaju u procesu mineralizacije i preko uticaja na fizičke i biološke osobine zemljišta. Stajnjak u zemljištu se dalje razlaže i oslobađaju se biljna hraniva.

Međutim, koliko god je stajsko đubrivo potrebno, ono može imati i neželjenih efekata. Poznato je kako stajsko đubrivo može sadržati štetne organizme i klijavo seme korova. Kada se đubrivo lošeg kvaliteta unese u useve obično dolazi i do pojave korovskih vrsta koje nisu svojstvene dotičnom podneblju i mogu proći neoštećeno kroz digestivni trakt domaćih životinja. Pojedinim vrstama korova to pogoduje, npr. seme pepeljuge (Chenopodium album) čak ima bolju i veću klijavost ako prođe kroz digestivni trakt životinja.  Osim toga, nije redak slučaj i nepravilno spremljenog stajnjaka. U stajnjaku nakon mesec dana zrenja oko 95 % semena izgubi svoju klijavost, a nakon četiri meseca klijavog semena više uopšte nema. Stoga je neophodno voditi računa da se nabavlja pravilno spremljenog stajskog đubriva jer svež ili nezreo stajnjak nije odmah pogodan za đubrenje proizvodnih površina.

Stajnjak je prvenstveno azotno i kalijumovo đubrivo, dok je sadržaj fosfora znatno niži. Iz stajnjaka se najbrže oslobađa kalijum, zatim azot, dok fosfor sporije prelazi u pristupačan oblik. Stajnjak zbog postepenog oslobađanja hraniva ima izraženo produženo dejstvo. On nije kao mineralna, veštačka đubriva, kod kojih se sva količina hranljivih materija iskoristi u toku jedne godine. Stajsko đubrivo deluje i po nekoliko godina, jer kalijum kao element kompletno je pristupan u prvoj godini. Azot svega 50%, a fosfor čak i niže. Na teškim zemljištima dejstvo stajnjaka u proseku traje 4-5 godina, na ilovačama 3-4, a na lakim zemljištima 2-3 godine.

Kada je reč o količinama koje je potrebno razbacivati, važno je reći da nekada može i da se pretera. Recimo, 10 do 20 tona stajnjaka bilo bi vrlo preporučljivo svake treće do četvrte godine da se unese u zemljište. Može se računati da se sa 15-20 kg stajnjaka na 10 m2 obezbeđuje oko 3,5 kg organske materije, zatim 80-100 g azota, 40-50 g fosfora i 100-130 g kalijuma, a vreme razlaganja je 2-3 godine. U prvoj godini se iz stajnjaka iskoristi 20-35 % azota, 20-35 % fosofora i oko 67 % kalijuma.

Veoma su bitni pravilna priprema i čuvanje stajnjaka. Pravilno spremljen stajnjak potpuno je zreo nakon minimum tri meseca, što se uočava po njegovoj jednoličnoj tamnosmeđoj boji. Đubrenje stajnjakom treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje i zaoravanje budu sinhronizovani. Stajnjak odmah po rasturanju treba zaorati na odgovarajuću dubinu. Ako se stajnjak kasnije zaorava nastaju veliki gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi volatizacijom, što znatno smanjuje fertilizacionu vrednost stajnjaka U praksi proizvođači neretko prave grešku jer stajnjak iznose na parcelu znatno ranije nego što će ga zaorati. Tako je poznato da stajnjak koji nezaštićen ostaje u polju za samo tri dana izgubi četvrtinu svoje vrednosti, a u slučaju da prezimi na otvorenom polju izgubi više od polovine svojih hranjivih vrednosti. Zbog svega navedenog odmah po razbacivanju stajsko đubrivo treba i zaorati. Ako to zbog loših vremenskih uslova ili neke druge nepogode nije moguće odmah obaviti, stajsko đubrivo može se ostaviti nekoliko dana na parceli, ali samo u manjim gomilama prekrivenim tankim slojem zemlje ili najlonom. Ako se to ne učini stajnjak se brzo isušuje i u kontaktu sa vazduhom dolazi do aktiviranja mikroorganizama koji brzo razgrađuju njegove hranjive sastojke.

Količina stajnjaka zavisi od količine raspoloživog stajnjaka na gazdinstvu, od osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahteva useva. Pošto na gazdinstvu po pravilu nema dovoljno stajnjaka, zato se u novije vreme predlažu manje doze 8-10 t/ha. Time se oživljava aktivnost zemljišnih organizama, što veoma pozitivno deluje na plodnost zemljišta. Na zemljištima siromašnim u humusu i hranivima i gde dugo vremena nije đubreno organskim đubrivima, zatim na glinovitim i peskovitim zemljištima treba đubriti obilnije, jer stajnjak popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. U aridnim i semiaridnim uslovima i na lakšim zemljištima đubrenje stajnjakom ima poseban značaj jer povećava snagu držanja vode, a time se u zemljištu povećava sadržaj pristupačne vode za biljke i usevi bolje odolevaju suši.

Životinjski stajnjak može poboljšati prinose i kvalitet u ratarstvu i povrtarstvu. To je mešavina izlučevina životinja i prostirke koji se najčešće se poistovećuje sa čvrstim stajnjakom. Pored toga postoje osoka i tečni stajnjak. Čvrsti stajnjak je najzastupljeniji. Goveđi stajnjak se najviše količinski dobija od životinja, ali je pun vode. On se sporije razgrađuje u zemlji ali je preporučljiva njegova upotreba. U strukturi goveđeg stajnjaka nalazi se velika količina prostirke, koja obogaćuje zemljište humusom. Od goveda se dobije 10t stajnjaka godišnje. Konjski sadrži manje vode nego goveđi, ali je i u manjim količinama zastupljen na gazdinstvima, pošto se u Srbiji gaji relativno mali broj konja. Lako se razgrađuje, pa se preporučuje za upotrebu kod teških zemljišta. Ovčiji je kvalitetniji u odnosu na goveđi i sadrži manje vode, kao i manje celuloze. Osnovna odlika je obilje azota. Od ovaca se dobije 0,5t stajnjaka godišnje. Svinjski je retko na pravi način skadišten. Njegova vrednost zavisi od hraniva koja se koriste za svinje, jer je obično udeo prostirke manji. Preporučuje se za laka zemljišta. Od svinje se dobije 1,5t stajnjaka godišnje. Živinski je bogatiji hranivima u odnosu na druge vrste. Količinski se manje dobija u odnosu na druge životinje. Svrstava se u koncentrovana đubriva i ipak, najkvalitetniji je stajnjak od kokoški.