Posetili smo poljoprivredno gazdinstvo Balanji Šandora

Posetili smo poljoprivredno gazdinstvo Balanji Šandora

[vc_row][vc_column width=“1/1″][vc_column_text]U međurečju Tise i Begeja nalazi se Specijalni rezervat prirode „Stari Begej-Carska bara“. Obuhvata 5 naselja među kojima je i Lukino selo.  Selo je osnovano pre više od 200 godina naseljavanjem bugarskih povrtara tako da je do dana današnjeg povrtarstvo ostalo glavno zanimanje meštana. Imanje su kupili 1997. godine. Do tada se Šandor bavio ugostiteljstvom. Prvi put u organsku proizvodnju ulazi 2007. godine. Posle nekoliko seminara u Zrenjaninu i Subotici dobili su sertifikat o poznavanju osnovnih principa organske proizvodnje. Proizvodili su samo paradajz i beli luk. Partner distributer im je bila firma Žitohem iz Zrenjanina ali je ta saradnja brzo završena jer je bilo nerealizovanih dogovora, neotkupljene robe itd. Tada odlučuju da prekinu plaćanje OCS-u jer su bili razočarani situacijom.  Nastavili su proizvodnju povrća po principima organske proizvodnje bez praćenja proizvodnje od strane sertifikacione kuće. Primenjivali su istu tehnologiju i vodili o svemu detaljnu i preciznu evidenciju. 2009.godine odlučuju da pokušaju ponovo ali ovog puta sa drugim partnerima i savetima. Sada su bili oprezni što se tiče investicija, nabavke semena i lepeze asortimana. Već sledeće 2010-te godine su imali 10 proizvoda i od tada svake godine uvrste još po 2-3 kulture. Površina kojom raspolažu je 1,5 ha. Od 2012-te godine su u punom statusu organske proizvodnje. Izradili su i porodični logo. Imaju 13 plastenika površine 120m2 od kojih su za 8 ove godine dobili subvencije za foliju. Trenutno uzgajaju 20-tak vrsta povrća. Balanji je napomenuo da u poslednje dve godine 20 posto proizvodnje čini blitva, koja je i najisplativija i čini 1/5 vrednosti proizvodnje. Gaji i šargarepu, kelerabu, krompir, cveklu, grašak, paradajz, spanać, rotkvicu, crni I beli luk, mrkvu, rukolu, Ibica I Hokaido bundevu. Od 2012-te godine parcelu krasi i 140 sadnica lešnika. Od sredstava ne koriste ništa a od đubriva uglavnom koriste glistenjak, kompost i siforgu. Zadovoljni su prinosom. Radnike nemaju jer celo domaćinstvo učestvuje u proizvodnji, nekada u dve smene. „Uspeli smo da 365 dana imamo proizvodnju. Radimo u dve smene. Ako vreme dozvoli, sami pripremamo i konstrukcije za folije, što je za trećinu jeftinije nego da poručujemo već napravljene“, kazao je Balanji.

Zrenjanin ima velikih potencijala za razvoj organske proizvodnje, ali je organskim proizvođačima neophodna pomoć. Šandor Balanji kaže da na području srednjeg Banata postoji deset poljoprivrednih gazdinstava, dve firme i jedno udruženje koje se bavi organskom proizvodnjom – Feher to (Belo jezero) koje je zajedno sa Osnovnom školom iz Lukinog Sela ušlo u sertifikaciju poljoprivrednog zemljišta u posedu škole. Sve proizvode isporučuju na beogradsko tržište. Sada se pojavila mogućnost da razgovaraju i o mogućoj organizovanoj prodaji u Zrenjaninu na zelenoj pijaci. To smo već započeli, ali idemo jedan korak napred, dva nazad – kaže Balanji navodeći da se već obraćao gradskim čelnicima i JKP „Pijace i parkinzi“ i da očekuje da će u narednom periodu biti nađeno rešenje, a da će njihovi proizvodi biti dostupni i Zrenjanincima.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=“1/1″][vc_gallery type=“nivo“ interval=“0″ images=“2016,2017,2018,2019,2020,2021,2022,2023,2024,2025,2026,2027″ onclick=“link_image“ custom_links_target=“_self“ img_size=“large“][/vc_column][/vc_row]

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *