Organsko povrće sa Carske bare

Organsko povrće sa Carske bare

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Šandor Balanji, iz Lukinog Sela, koje pripada Specijalnom rezervatu prirode „Carska bara“, uz podršku i pomoć porodice sa organskom proizvodnjom povrća, započeo je 2007. godine.

Lukino selo poseduje odlično zemljište i ostale agroekološke uslove, a tradicija proizvodnje povrća potiče od pre 200 godina, naseljavanjem bugarskih povrtara koji su svoje znanje prenosili na ostalo stanovništvo”, započinje priču Balanji.

Uposlena je cela porodica, a proizvodnju sprovode na 2 ha, od čega je jedan hektar u punom statusu organske proizvodnje, a drugi u periodu konverzije. Na gazdinstvu je zastupljeno 25 biljnih kultura, koje se proizvode sukcesivno, tako da su posao i pristizanje robe raspoređeni ravnomerno u toku godine u zavisnosti od sezone i potražnje na tržištu. Najviše gaje blitvu, koju imaju svih 12 meseci u ponudi. Ponosan je i na kvalitet svog paradajza, krompira, rukole, tikvica i nesvakidašnjih ibica i hokaido bundeva.

Na pijacama u Beogradu plasira, isključivo svoje, organski sertifikovane proizvode, koje transportuje dva puta nedeljno.

Najvažnije je da na pijace stiže samo dobra i sveža roba, a direktan kontakt sa potrošačima je poželjan, da bi se dobila povratna informacija. Prodaja ide dobro i preko interneta, u poslednjih godinu dana osavremenjuje se distribucija, pa je mogućnost za plasman na tržištu odlična, ali samo kada imate i kvalitet.”, ističe Balanji.

Proizvode plasira samo na domaće tržište, jer proizvodi na maloj površini, ali i zato što smatra da uslovi za izvoz nisu povoljni, usled loših zakonskih propisa oko dobijanja licenci za trgovce koji izvoze.

Balanji ne planira proširenje proizvodnje, ali bi voleo da se bavi gajenjem ovaca i kunića i to mu je dugoročni cilj, kako bi obezbedio dovoljnu količinu organskog đubriva. Trenutno kompostira biljne ostatke i ima leglo kalifornijskih glista. Subvencije koristi redovno, ali kaže da se na njih ne treba oslanjati i da subvencije po hektaru nisu dobre, već bi ih trebalo određivati prema stanju na terenu. Takođe, smatra da ekonomska i agrarna politika nisu povoljne za organsku poljoprivredu, jer od strane države nije dovoljno stavljen akcenat na razvoj i da je potreban poseban, transparentan budžet za organsku poljoprivredu koji će vremenom da se povećava.

Šandor je i predsednik udruženja „Fehér-tó“ („Belo jezero“), čija sekcija organskih proizvođača ima za cilj širenje ideje organske poljoprivrede, a priliku za razvoj organske proizvodnje vidi u njenom zajedničkom definisanju, na zakonskim osnovama, sa turizmom i ruralnim razvojem.

Autor: Miloš Tričković

Foto: Stefan Manja

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=“1/1″][vc_gallery type=“flexslider_fade“ interval=“3″ images=“4179,4180,4181,4182,4183,4184,4185,4186,4187,4188,4189,4190″ onclick=“link_image“ custom_links_target=“_self“ img_size=“1200 x800″][/vc_column][/vc_row]

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *