Organska proizvodnja voća na gazdinstvu Dušanke Đukić

Organska proizvodnja voća na gazdinstvu Dušanke Đukić

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Dušanka Đukić po zanimanju diplomirani inženjer zaštite bilja, organskom proizvodnjom počela je da se bavi 2007. godine na površini od blizu 2 hektara. U njenoj proizvodnji najviše je zastupljena jabuka, a kajsiju gaji na oko 30 ari. Pored navedenih vrsta, Dušankinu voćnu oazu čini i manji zasad maline, nekoliko stabala kruške, dok su jagode posađene između redova u zasadu kajsije.

Zbog odsustva protivgradne mreže, grad je ove godine, prvi put od podizanja zasada napravio određenu štetu na plodovima jabuke i kajsije. Pored vremenskih nepogoda koje se tokom proizvodnog procesa mogu javiti, veliki problem u organskoj proizvodnji mogu izazvati bolesti i štetočine. Jedan od takvih problema je i povećana brojnost lisnih vašiju na voću, koje su u ovoj godini u značajnoj meri smanjene zahvaljujući povećanim naseljavanjem bubamara i paukova, kao glavnim prirodnim predatorima ovim vrstama štetočina. Kao najotpornija sorta jabuke do sada se pokazao ajdared, ističe Dušanka, a što se tiče nekih oštećenja od bolesti i štetočina na plodovima to ne predstavlja veliki problem prilikom plasmana.

U toku sezone Dušanka u svom voćnjaku upošljava od 3 do 15 radnika, u zavisnosti od vrste posla, a najviše za berbu jabuke. Sveže voće skladišti u hladnjači, a na tržište pored svežeg voća plasira i sokove i jabukovo sirće, zaokružujući ciklus proizvodnje na samom gazdinstvu. Svoje proizvode plasira na pijaci organske hrane u Bloku 44 na Novom Beogradu, kao i u domaćim trgovinskim lancima.

Kako je voćnjak ušao u punu rodnost, Dušanka uspeva koliko-toliko da naplati sve dosadašnje troškove, ali ističe da organska proizvodnja ima daleko veće troškove od konvencionalne.

Glavni nedostatak naše agrarne politike jesu svakako male subvencije po hektaru, posebno za organsku voćarsku proizvodnju, jer nisu adekvatne ulaganju u ovoj grani poljoprivrede”, navodi Dušanka Đukić. Najveći problem vidi u tome što nema dovoljno registrovanih biopreparata kod nas i što oni koji su registrovani u EU ne mogu da se nabave u Srbiji. Takođe, Dušanka smatra da bi udruženja trebala da zajednički rade na plasmanu i izvozu proizvoda, ističući da bi tako trebalo da se objedine količine kako ne bi dolazilo do propadanja viškova proizvoda kod manjih proizvođača.

Autori: Miloš Tričković

               Bojan Vojnov

Foto: Stefan Manja

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=“1/1″][vc_gallery type=“flexslider_fade“ interval=“3″ images=“4228,4227,4226,4225,4224,4223,4222,4221,4220,4219,4218,4217,4216″ onclick=“link_image“ custom_links_target=“_self“ img_size=“1200×800″][/vc_column][/vc_row]

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *