Neophodno veće ulaganje države u organsku proizvodnju!

Poslovni sistem „Global sid“ (Global seed) evropski je lider u mnogim segmentima proizvodnje organske hrane – i u organskom mleku, i u ratarskim površinama na kojima se proizvodi hrana za ishranu krava, i u primeni novih tehnologija i znanja u ovoj branši… Započeo je svoje poslovne aktivnosti 2005. godine, a u „organske vode“ ušao je tri godine kasnije, kada je zapravo krenuo prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju. Ovaj vodeći proizvođač u evropskim okvirima pa samim tim i veliki promoter značaja i uloge organske poljoprivrede, jedan je od osnivača Centra za organsku proizvodnju u Selenči (COPS), koji ove godine organizuje deseti, jubilarni Forum organske proizvodnje. Na tom stručnom skupu, 30. septembra, najviše će biti reči o finansiranju poljoprivrede ali i o drugim pitanjima važnim za organsku proizvodnju i proizvođače. Osvrćući se na poslovne, proizvodne i tržišne okolnosti u ovoj oblasti poljoprivrede, prvi čovek Poslovnog sistema „Global sid“ Saša Vitošević u razgovoru za „Agrosmart“ ističe da je ambijent za organsku proizvodnju u Srbiji unapređen samo u segmentu zakonske regulative kada je u pitanju organska proizvodnja. Primetno je, kako kaže, povećanje svesti potrošača o značaju upotrebe organske hrane ali je to rezultat rada samih proizvođača.

-Koje su najveće prepreke za održivost i razvoj organske proizvodnje u Srbiji, kako za manje poljoprivrednike tako i za velike proizvođače?

Najveće prepreke za održivi razvoj organske proizvodnje u Srbiji su pre svega ekonomske prirode. Nivo podsticaja za organsku proizvodnju u Srbiji u odnosu na EU je 2,5 puta manji, a znamo da primenom Sporazuma o slobodnoj trgovini potpisanog između EU i Srbije organski proizvodi u Srbiju mogu da se uvezu bez carina ili sa minimalnim carinskim opterećenjem, što nas u startu čini nekonkurentnim u odnosu na evropske organske farmere. Mi u Srbiji plaćamo visoke kamate na kredite i nemamo mogućnosti da koristimo bespovratna sredstva kao podršku investicijama dok je u EU to od 50 do 60 odsto. Veliki problem je i nerazumevanje velikih trgovačkih lanaca u Srbiji kada je u pitanju prodaja organskih proizvoda. Što se tiče malih proizvođača, tu su problemi još veći jer oni bez udruživanja i zajedničke prodaje praktično nemaju pristup tržištu osim zelenih pijaca.

-“Global sid“ najveći je proizvođač organskog mleka u Evropi. Kolika je ta proizvodnja i da li i u kojim količinama se to mleko izvozi?

Godišnje se proizvodi oko sedam miliona litara organskog sirovog mleka i 99 odsto se prodaje samo na teritoriji Srbije. Ostatak se izvozi u Crnu Goru i počeo je pionirski pokušaj izvoza u Rusiju.

–Koji je kapacitet farmi „Global sida“, na kojim se površinama odvija ratarska proizvodnja?

Celokupna biljna organska proizvodnja odvija se na površini od oko 2.000 hektara i sve je u funkciji proizvodnje organske hrane za ishranu krava. Sa ovom površinom smo pojedinačno najveći u Evropi.

-Pioniri ste i u proizvodnji organskog mesa, najavljen je i početak proizvodnje organskih jaja, imate i organska brašna… Koji je Vaš motiv za stalno pokretanje novih projekata, koliko je to teško i kako je moguće opstati i postići rezultat na tržištu u uslovima niske konkurentnosti srpske poljoprivrede i uz neuporedivo manje podsticaje organskim i drugim poljoprivrednim proizvođačima u odnosu na evropske?

U toku je realizacija izgradnje dve nove živinarske farme za proizvodnju organskih jaja i organskog pilećeg mesa i očekujemo da ćemo se krajem sledeće godine pojaviti na tržištu i sa ovim proizvodima.

Što se tiče opstanka na tržištu to je pitanje za „milion dolara“. Teško je, ali se nadamo boljim uslovima poslovanja.

-Među prvim ste kompanijama u Srbiji i kada je reč o korišćenju obnovljivih izvora energije. Koliki su kapaciteti biogas postrojenja, da li su u planu proširenja i da li je po Vama uvođenje takvih postrojenja postao preduslov za bavljenje savremenom poljoprivredom?

Prvi smo u Srbiji 2012. godine pustili u rad elektranu na biogas instalisane snage 635 kW i ove godine planiramo da dupliramo kapacitet. Ovo je preduslov za bavljenje organskom poljoprivredom na velikim površinama jer nije dozvoljeno da se direktno koristi stajnjak sa farmi velikog kapaciteta za prihranu zemljišta.

-Tržište prema EU je otvoreno, uvoz mleka, mlečnih proizvoda i ostalih namirnica raste… Uvedeni su prelevmani kojim je trebalo da se štite domaći farmeri ali to nije dalo mnogo efekta. Da li, po Vama, postoje drugi mehanizmi da se zaštite proizvođači u Srbiji?

Postoje samo dva rešenja, prvo je da naši farmeri dobiju iste subvencije kao farmeri u EU i bespovratna sredstva za investicije i iste kamatne stope a drugo je zaštita tržišta uvođenjem prelevmana odnosno zaštitnih carina. Trećeg rešenja nema. Ako se ovo ne reši do kraja godine i ne produže prelevmani to je u bukvalnom smislu „kraj proizvodnje mleka u Srbiji, kako konvnecionalne tako i organske“.

–Koliko je značajno udruživanje organskih proizvođača u organizacije poput Centra za organsku proizvodnju? Kakve im benefite to donosi?

Transfer znanja, zajednički nastup na tržištu i zajednička nabavka repromaterijala za male organske proizvođače je moguća samo kroz udruživanje. Centar za organsku proizvodnju u Selenči, pored transfera znanja na čemu intenzivno radi proteklih godina, mora u buduće da stavi akcenat na organizaciju prodaje organskih proizvoda svojih članova.

S. Gluščević

Izvor:http://www.agrosmart.net/